Cilj ovog rada je potaknuti odgojitelje i buduće studente na važnost primjene i odabira sadržaja plesnih struktura kod djece predškolske dobi. Predstavljaju važan dio svakodnevnog života, a posebice povoljno djeluju na razvitak psihičkog i fizičkog razvoja svakog pojedinca. Smatram da su odgojitelji prenosioci znanja i vještina za svaku aktivnost u radu s djecom predškolske dobi. Ples kao oblik neverbalne komunikacije otvorio je granice i tako povezao sve dijelove svijeta. Želja za ritmičkim pokretom i plesnim izričajem prirođena je svakom ljudskom biću. Ples razvija estetsku kulturu pokreta i povezuje raznolike strukture gibanja s elementima glazbenog izražavanja. Plesne strukture temelje se na prirodnim oblicima kretanja,posebice na hodanju, trčanju, skakanju i bacanju u različitim oblicima, uz različitu ritmičku pratnju te uz pjevanje i glazbu. Vrlo pozitivno utječu na razvoj osjećaja za izvođenje prostornih i vremenskih komponenti na promjenu dinamike i na izmjenu tempa, sposobnost za samostalno i kreativno izvođenje pokreta, primjereno na različite pokrete uz zadani ritam. Ovakve strukture razvijaju osjećaj za ritam, želju i motivaciju za rad, usavršavaju sposobnosti, učenje i igru. Pomoću njih, potičemo djecu na svladavanje složenijih pokreta i plesnog izražavanja. Odgojitelj je posebice presudan u primjerenom odabiru sadržaja i njihovoj integraciji s ostalim sadržajima predškolskog programa.