Cilj ovog istraživanja bio je dobiti uvid u načine i oblike implementacije kulturne baštine u radu s djecom rane i predškolske dobi. Pregledom dosadašnje literature i provedenih istraživanja može se doći do pretpostavke da kulturna baština u ranom i predškolskom odgoju nije zastupljena onoliko koliko bi trebala biti s obzirom na njenu neprocjenjivu vrijednost. U ovom diplomskom radu nastoji se dobiti informacije o tome provode li odgojitelji u odgojno – obrazovnim ustanovama u kojima su zaposleni sadržaje o kulturnoj baštini i njenom očuvanju, o kojim je sadržajima riječ, koje metode i oblike rada pritom koriste te kakvi su stavovi odgojitelja o kulturnoj baštini kao neprocjenjivoj društvenoj vrijednosti. Istraživanje je provedeno na uzorku koji broji trideset i šest odgojitelja iz svih regija Republike Hrvatske. Istraživanje je provedeno pomoću upitnika anketnog tipa. Nakon provedenog istraživanja, analizom podataka dolazi se do zaključka koji potvrđuje pomoću dosadašnjih istraživanja i dostupne literature predviđene rezultate. Sadržaji kulturne baštine provode se kroz odgojno – obrazovni rad, ali njihova je kvaliteta upitna. Većina ispitanih odgojitelja kao uzrok problema implementacije kulturne baštine u odgojno – obrazovni rad s djecom rane i predškolske dobi vidi opći nedostatak motivacije ravnatelja i odgojitelja te nepoštivanje zakona u kontekstu prekobrojnosti skupina, zaposlenika ustanove, nedostatku materijala i lošim prostorno – materijalim uvjetima općenito. Ovaj diplomski rad ne ukazuje samo na problematiku implementacije kulturne baštine u odgojno – obrazovni rad s djecom rane i predškolske dobi, već nudi i neka rješenja te primjere dobre prakse koji mogu poslužiti kao korak naprijed prema boljoj budućnosti očuvanja kulturne baštine u predškolskim ustanovama.