| Abstract | U Hrvatskoj službeni je jezik hrvatski standardni jezik, odnosno hrvatski jezik i latinično pismo. Hrvatski standardni jezik uređen je normom, a kao takav omogućuje nesmetano te jasno sporazumijevanje na svim područjima ljudskoga djelovanja. U hrvatskom se jeziku razlikuje književni od razgovornoga jezika. Književni je jezik onaj jezik koji se pojavljuje u knjigama, udžbenicima i drugim priručnicima u pisanom obliku, dok se u usmenom obliku pojavljuje u javnim ustanovama, kulturnim te odgojno-obrazovnim ustanovama. Književni jezik omogućuje sporazumijevanje na iznadnarječnoj i iznadpokrajinskoj razini. Razgovorni jezikom koriste se ljudi u svakodnevnim situacijama i za neposredno komuniciranje. Javnim se jezikom služimo u javnoj komunikaciji, koja je kao takva važan dio ljudskoga života. Tema su ovoga rada glagoli. Oni su jednako definirani u svim gramatikama i drugim jezičnim priručnicima, a to je da su oni riječi kojima se izriče radnja, stanje ili zbivanje, ali se kod raznih autora njihova podjela znatno razlikuje. Rad je temeljen na podjeli glagola prema Gramatici hrvatskoga jezika Težaka i Babića (2005.), koji glagole dijele u šest vrsta, a pojedine vrste i u dodatne razrede. U ovom su radu središnja tema glagoli treće vrste, odnosno glagoli koji imaju infinitivni završetak –jeti, -ljeti, -njeti i prezentski –im, -iš i dr. Te glagole treće vrste Težak i Babić dijele s obzirom na to jesu li ili nisu postali od pridjeva. U radu su prikazani primjeri glagola iz književnoumjetničkih tekstova te glagoli treće vrste pronađeni u javnim glasilima Večernji list i 24 sata. Zaključak je ovoga rada kako iz hrvatskoga jezika polako počinju iščezavati standardni oblici glagola treće vrste na -eti, -jeti, -ljeti, -njeti, a zamjenjuju ih nestandardni, razgovorni oblici. Ako se to dogodi, postoji mogućnost semantičkoga osiromašenja hrvatskoga standardnog jezika, što dakako nije poželjno da se dogodi. |
| Abstract (english) | In Croatia, the official language is the Croatian standard language, that is, the Croatian language and the Latin script. The Croatian standard language is governed by a norm, and as such it enables smooth and clear communication in all areas of human activity. In the Croatian language, literary language differs from conversational language. Literary language is the language that appears in books, textbooks and other manuals in written form, while it appears in oral form in public institutions, cultural and educational institutions. Literary language enables communication on a supra-dialect and supra-provincial level. Conversational language is used by people in everyday situations and for direct communication. We use public language in public communication, which as such is an important part of human life. The topic of this work is verbs. They are defined in the same way in all grammars and other language manuals, namely that they are words used to express an action, state or event, but their division differs considerably among different authors. The work is based on the division of verbs according to Težak and Babić's Grammar of the Croatian Language (2005), which divide verbs into six types, and some types into additional classes. In this paper, the central theme is verbs of the third kind, that is, verbs that have the infinitive ending -jeti, -ljeti, -njeti and the present tense -im, -iš, etc. These verbs of the third kind are divided by Težak and Babić according to whether or not they are became from adjectives. The paper presents examples of verbs from literary and artistic texts and verbs of the third type found in the public newspapers Večernji list and 24 sata. The conclusion of this paper is that the standard forms of verbs of the third kind in -eti, -jeti, -ljeti, -njeti are slowly disappearing from the Croatian language, and are being replaced by non-standard, conversational forms. If this happens, there is a possibility of semantic impoverishment of the Croatian standard language, which of course is not desirable to happen. |
