Odgoj djece s teškoćama u razvoju nedovoljno je istraživana tema. Jedan od mogućih razloga jest osjetljivost teme odnosno populacije na koju se predmet istraživanja odnosi. Roditelji se ne uključuju u istraživanja jer se propitivanjem odgojnih metoda ulazi u intrapersonalnost roditelja i obiteljsku dinamiku čime se roditelje dovodi u ranjivu poziciju. Drugi su mogući razlozi nepostojanje primjerenih mjernih instrumenata i istraživačke metodologije, ali i izostanak spoznaje da dijete ima teškoće u razvoju. Potonje je posebno rizično za pojavu neprimjerenih odgojnih postupaka prema djeci jer roditelji očekuju tipične odgovore na svoje odgojne postupke. Odnosno, roditelj svojim intuitivnim obrascima odgoja anticipira socijalno poželjne odgovore i reakcije djeteta, a to je u pravilu djetetova odzivljivost na odgojne postupke roditelja, reciprocitet i posluh. Kada to izostane, pojavljuje se rizik od roditeljskog stresa, a dugoročno se može promišljati i o postojanju rizika od neprimjerenih odgojnih postupaka kao što su verbalna (psovanje, prijetnje) i fizička agresija prema djetetu. Ovom se knjigom želi ukazati na problem izostanka podrške roditeljima djece s teškoćama u razvoju u njihovoj najvažnijoj ulozi – ulozi odgojitelja. Roditelji, uslijed nedostatka sustavne podrške, na sebe preuzimaju uloge terapeuta i liječnika pri čemu se u drugi plan stavlja roditeljstvo sa svim svojim procesima i postupcima. Knjiga je u prvome redu namijenjena studentima, odgojiteljima i stručnim suradnicima kao poticaj u promišljanju o važnosti podrške roditeljima djece s teškoćama u razvoju / razvojnim rizicima za ostvarivanje kvalitetnog roditeljstva. Roditelji se također mogu koristiti knjigom kako bi što bolje razumjeli način na koji funkcionira njihovo dijete i kako bi dobili poticaj u građenju kvalitetnijih odnosa s djecom. Naposlijetku, knjiga je namijenjena i akademskoj zajednici u smislu poticanja na daljnja istraživanja ove teme i uvođenje različitih programa podrške roditeljstvu.