U radu se daje prikaz uspješne koordinacije obitelji, dječjeg vrtića i pružatelja usluge edukacijske rehabilitacije u slučaju dječaka u dobi pet godina koji ima višestruke teškoće u razvoju. Inicijalni problemi uočeni su u obiteljskoj dinamici i raspodjeli odgovornosti između roditelja te nedostatnim kompetencijama odgojitelja u dječjem vrtiću što je rezultiralo negativnom disonancom u procesima ekološke tranzicije djeteta i značajno sniženom razinom djetetova funkcioniranja u odnosu na njegovu dob i potencijale. Primijenjene su intervencije na razini mikro-, mezo- i makrosustava (obitelji i odgojne skupine) što je u skladu s Bronfenbrennerovom Teorijom ekoloških sustava čovjekova razvoja. Na razini mikrosustava roditelji su educirani o primjerenim odgojnim postupcima, načinima uključivanja ostalih članova obitelji u podršku, usaglašavanju u odgojnim ciljevima i postupcima prema djetetu. Na razini mezosustava ostvarena je povezanost obitelji, dječjeg vrtića i edukacijskog rehabilitatora koji je kontinuirano savjetovao i pratio rad s djetetom tijekom osam mjeseci. U odnosu na makrosustav načinjen je individualni odgojno-obrazovni program, odgojitelje se educiralo i izravno u odgojnoj skupini mentoriralo u radu s djetetom s posebnim naglaskom na vršnjačke odnose te su uključeni i resursi iz lokalne zajednice. Edukacijsko-rehabilitacijski rad kod pružatelja usluge obuhvatio je savjetovanje roditelja i odgojitelja te individualni rad s djetetom kroz program perceptivno-motoričkih vježbi. Aktivnosti su provedene tijekom 2017., a dječak je 2019. upisao redovnu osnovnu školu. Posljednje savjetovanje provedeno s obitelji u listopadu 2023. pokazuje djetetovo uspješno akademsko i socijalno funkcioniranje u odnosu na primarnu dijagnozu koja je potvrđena vještačenjem što ukazuje kako primjereno koordinirana rana podrška i rana intervencija osmišljene i provedene prema kaskadnom modelu mogu imati dugoročno povoljne razvojne učinke.