Cilj je ovog istraživanja bio ispitati potencijalne vršnjačke i školske prediktore vršnjačkoga nasilnog ponašanja na hrvatskom uzorku djece osnovnoškolske dobi. Uz kontrolu spola, dobi i školskog uspjeha, cilj nam je bio provjeriti koji od odabranih vršnjačkih prediktora (broj prijatelja, socijalni status, prihvaćenost vršnjaka) i školskih prediktora (školska klima i sigurnost u školskom okruženju) predviđaju ukupno, verbalno i tjelesno vršnjačko nasilje te ukupnu, verbalnu i tjelesnu viktimizaciju. U istraživanju je sudjelovalo 262 učenika od 5. do 8. razreda osnovne škole. Učenici su ispunili Upitnik o nasilju među školskom djecom, Upitnik školske klime te sociometrijski postupak. Rezultati pokazuju kako odabrani prediktori najbolje objašnjavaju tjelesno vršnjačko nasilje (31, 9%) te verbalnu viktimizaciju (33%). Uz kontrolu individualnih varijabli, broj prijatelja, socijalni status i školska klima pokazali su se značajnim prediktorima vršnjačkoga nasilja, dok su se broj prijatelja, socijalni status, prihvaćenost i školska klima pokazali značajnim prediktorima vršnjačke viktimizacije. Istraživanje upućuje na jak utjecaj vršnjačkih i školskih varijabli u predviđanju vršnjačkoga nasilja i viktimizacije. Ipak, značajan udio varijance vršnjačkoga nasilja i viktimizacije ostao je neobjašnjen, pa je preporuka za buduća istraživanja da i neke druge varijable, npr. obitelj i medije, ispita kao potencijalne prediktore.