Abstract | Vrlo često, djeca koja kreću u prvi razred nisu na istoj psihološkoj i socijalnoj razini, odnosno, nemaju isti „start“. Nakon brojnih istraživanja i eksperimenata, došlo je do zaključka kako bi bilo dobro djeci osigurati isti „start“, što su odlučili postići promicanjem pohađanja dječjih jaslica kao početka obrazovanja, a zatim pohađanja dječjeg vrtića radi pripreme na školu. Najveći problem kretanja u dječje jaslice je odvajanje djeteta od roditelja, odnosno, ostajanje djeteta u dječjim jaslicama bez prisutnosti roditelja. Veliku ulogu u olakšavanju ovog problema imaju odgojitelji koji djeci služe ne samo kao učitelji, već kao i „drugi roditelj“ – brižni su, vedri, nasmijani, grle, ljube i tetoše djecu... Upravo zbog toga, osoba koja želi biti odgojitelj mora voljeti djecu, ali također mora biti stručna u svom poslu. Također, veliki utjecaj na prilagodbu djece jasličke dobi na institucijski kontekst imaju i roditelji, koji već prije polaska u dječje jaslice prilagođavaju djecu na njihovo odsustvo, na način da ih ostavljaju kod bake ili djede ili osobe kojoj vjeruju, u početku na kraće, a kasnije i na duže vremena. Oni im uljepšavaju polazak u dječje jaslice govoreći im kako će im biti lijepo, kako će se igrati, zabavljati, družiti sa svojim vršnjacima. Interijer prostorije te uvjeti u njoj uvelike utječu na prilagodbu djeteta, na način što mora omogućavati slobodno kretanje djeteta, omogućavati odgojitelju dobru preglednost te mora biti kontrolirana optimalna temperatura, razina buke, osvijetljenost, što stvara udobnost djetetu te na taj način i lakšu prilagodbu. Djetetu treba dopustiti da ponese svoju omiljenu igračku, uz koju će osjećati sigurnost koju ima kod kuće. Također, u prostoriji mora biti više duplikata iste igračke, kako se djeca ne bi svađala oko jedne jer ipak je uvijek najpopularnija ona koja je najmanje zastupljena. |
Abstract (english) | Very often, children who move to the first grade are not on the same psychological and social level , ie, they do not have the same "start". After numerous research and experiments, it was concluded that it would be good for children to ensure the same "start", they decided to achieve it by promoting the attendance of nurseries as the beginning of education and then attending kindergartens for school preparation. The biggest problem of moving to a nursery is separating a child from a parent, , ie keeping a child in a nursery without the presence of a parent. A great part in facilitating this problem is the educators who serve the children not only as teachers, but as the "other parent" - they are caring, cheerful, laughable and they love kids. For this reason, a person who wants to be a educator must love children, but also needs to be expert in his business. Also, a great influence on the adaptation of childlike age to the institutional context is also given to parents who, before entering the nursery, adapt the children to their absence by leaving them at grandparents or grandparents or persons they trust, initially shorter and later for a long time. They embellish them to go to the nursery telling them how beautiful they will be, how to play, have fun, socialize with their peers. The interior of the room and the conditions in it greatly affect the adjustment of the child, in such a way as to enable the child to move freely, to provide the educator with good visibility and to control the optimal temperature, noise level, illumination, creating comfort for the child and thus easier adaptation. The child should be allowed to bring his favorite toy, which he will feel secure at home.Also, there should be more duplicates of the same toys in the room so that the children would not argue about one, because it is always the most popular one that is least represented. |