Ovaj rad razmatra pitanje važnosti suradnje između odgojitelja i roditelja, te uključenost roditelja u odgojno obrazovni proces kroz što raznovrsnije oblike suradnje, a sve kako bi se dosegao najviši stupanj suradničkih odnosa – partnerstvo. Uspješno odgojno djelovanje pretpostavlja suradnju među svim čimbenicima odgojnog procesa, napose roditeljima i odgojiteljima, koji svojim sudjelovanjem razvijaju kulturu predškolske ustanove. Roditelji i odgojitelji imaju zajedničku odgovornost u razvijanju suradničkih odnosa, i unapređivanje suradnje od razine u kojoj je komunikacija površna do razine u kojoj vlada podržavajuća i otvorena komunikacija. Iako im je cilj isti, uloge se roditelja i odgojitelja ipak razlikuju. Uloga odgojitelja obilježena je profesionalnim pristupom, što odgojitelja svakako stavlja u poziciju inicijatora suradnje, ali bez jednako zainteresiranog roditelja s druge strane, planirane korake za suradnju, bilo bi nemoguće kvalitetno i provesti. Uspjeh u radu moguć je ako roditelji i odgojitelji djeluju usklađeno i ako imaju zajednički cilj, a cilj im je ostvariti cjeloviti dječji razvoj i postignuća. Rezultati provedenog istraživanja, pokazali su visok stupanj osviještenosti i roditelja i odgojitelja o važnosti suradnje i međusobnog uvažavanja. Rezultati također pokazuju dobru razinu suradnje roditelja i odgojitelja, jer suradnja je ipak dinamičan proces i potrebno je stalno raditi na njenom poboljšanju.