U Nastavnom planu i programu nastave Likovne kulture propisane su nastavne teme koje učitelji trebaju provesti s učenicima. Većinom se učitelji odlučuju na „tradicionalne“ likovne tehnike, bile one slikarske, crtaće ili tehnike modeliranja, kao što su olovka, tempere ili glinamol. Dok se neki učitelji odlučuju te iste nastavne teme odraditi s „neobičnim“ likovnim tehnikama koristeći pritom razne didaktički neoblikovane materijela, tj. predmete koji se mogu pronaći skoro u svakom kućanstvu, poput tkanina, raznih gumba, boca, kutijica i slično, misleći pritom da je takav izbor tehnika kreativan. Cilj je ovog diplomskog rada provjeriti potiče li neobičan izbor likovnih tehnika kreativnost kod učenika ili se ta kreativnost zadržava samo na učiteljevoj ideji takve provedbe nastavne teme. Analizirana su dva likovna priručnika s kreativnim idejama korištenja reciklažnih materijala (tj. didaktički neoblikovanih materijala), a nakon njihove analiza provedeni su prilagođeni nastavni sati u svrhu istraživanja kako sam materijal i učiteljeva uputa djeluju na kreativnost učenika. Nakon provedenih sati i analize radova učenika, uočeno je da je samo na jednom nastavnom satu uočena velika raznolikost u učeničkim radovima, iz čega možemo zaključiti da je učenička kreativnost bila na visokoj razini, dok su se na ostala dva sata pojavljivali uglavnom slični ili isti učenički radovi, bez očiglednog prisustva kreativnosti.