Samoregulacija je široki raspon sposobnosti reguliranja emocija i vlastitog ponašanja. Samoregulacija uključuje sposobnost odgode zadovoljenja, kognitivnu kontrolu, motoričku kontrolu i usmjerenu pažnju (McCabe, Cunnington i Brooks-Gunn, 2004). Veliki broj istraživanja (Cole, Martin i Dennis, 2004; Rueda, Posner i Rothbart, 2004; prema McClelland i Cameron, 2011) povezuje dječju samoregulaciju i s akademskim uspjehom. Unatoč istraživanjima koja pokazuju vezu između problema u razvoju izvršne funkcije, kognicije, pažnje i jezika s izloženosti medijima (Radesky, Silverstein, Zuckerman i Cristakis, 2014) djeca su sve više okružena njima, a utjecaj interaktivnih medija poput video igrica, mobilnih aplikacija i društvenih mreža nije dovoljno istražen za razliku od televizije. Huber, Yeates, Meyer, Fleckhammer i Kaufman (2018) u svom istraživanju su dobili povezanost između korištenja obrazovne aplikacije i izvršne funkcije, dok povezanost između izloženosti obrazovnom televizijskom programu i izvršne funkcije nisu te navode kako su interaktivnost i sadržaj medija bitni čimbenici, a ne samo vrijeme provedeno za ekranom. U ovom istraživanju ispitana je povezanost samoregulacije i prosječnog vremena koje djeca provode uz digitalne medije u dobi od 5 do 7 godina (N=149). Ispitana je i povezanost samoregulacije i uspješnosti rješavanja Hanoi tornja. Samoregulacija je procjenjena marshmallow testom. Svakom djetetu je ponuđen izbor između jedne čokoladice koju mogu dobiti odmah ili dvije čokoladice pod uvjetom da sačekaju 10 minuta. Hanoi toranj sastoji se od tri okomita stupca i tri diska različitih veličina. Zadatak se uspješno rješava pomicanjem cijelog tornja s prvog stupca na zadnji, pomicanjem samo jednog diska po potezu, uz pravilo da veći disk ne smije biti iznad manjeg diska. Nisu dobivene povezanosti između samoregulacije i korištenja digitalnih medija, samoregulacije i dobi djece kao ni razlike u samoregulaciji s obzirom na spol. Nije utvrđena povezanost samoregulacije i rezultata na Hanoi tornju. Djevojčice imaju manji broj pogreški pri rješavanju i uspješno rješavaju zadatak u manjem broju poteza od dječaka.