Emocije su sastavni dio ljudskog života, uključene su u kognitivno procesiranje, socijalno ponašanje i tjelesno zdravlje. Izražavaju spremnost uspostavljanja, održavanja ili promjene odnosa prema okolini. Najraniji emocionalni život djeteta čini privučenost ugodnim podražajima i povlačenje pred neugodnim podražajima. Postupnim razvojem emocije postaju jasni, dobro organizirani signali. U temeljne emocije ubrajamo: radost, strah, iznenađenje, interes, ljutnju, tugu i gađenje. Novorođenče se ispočetka osmjehuje kada je sito i tijekom sna, a krajem prvog mjeseca reagira osmijehom na zanimljive i dinamične prizore. Bržom obradom informacija javlja se glasan smijeh te se počinju smijati i suptilnijim događajima i prizorima. Ljutnja se češće pojavljuje u dobi od četvrtog do šestog mjeseca. Učestalost i intenzitet ljutnje, kao i straha, povećava se do polovine prve godine života. Strah od nepoznatih osoba najčešći je strah u dojenačkoj dobi. Ako je dijete sigurno privrženo, koristit će roditelja kao sigurnu bazu za istraživanje. Sigurna privrženost može biti presudna za razvoj samoregulacije, empatije u ranom djetinjstvu, a dokazano je da je povezana i s emocionalnom inteligencijom djece. Pokazatelji dobrog emocionalnog stanja djeteta su sposobnost kontroliranja emocionalnih doživljaja i prikladno reagiranje u emocionalnim situacijama. Stabilne individualne razlike u reaktivnosti i samoregulaciji čine temperament. Od presudne je važnosti poticajna okolina koja će uvažavati djetetov temperament i omogućiti povoljne ishode odgoja. Roditeljski stil, prihvaćanje djeteta i osjetljivost za njegove potrebe mogu značajno utjecati na emocionalni razvoj djeteta.