Diplomski rad napravljen je na Odsjeku za prirodne znanosti iz predmeta Ekološki odgoj u dječjem vrtiću. Mentorica diplomskog rada je dr. sc. Irella Bogut, izvanredna profesorica i sumentor mr. sc. Željko Popović, profesor visoke škole. Rad sadrži 41 stranicu i sastoji se od 11 poglavlja. Kršćanstvo je svojim naukom okrenuto razumijevanju i uređenju odnosa između svega stvorenog te prema tome ima bitnu poveznicu sa znanošću koja proučava odnose između organizama i sredine u kojoj žive, sa ekologijom.Vjerom se prihvaća da je Bog stvorio svemir, svijet i čovjeka ex nihilo – iz ničega. Kršćanin vjeruje da je Bog sloboda – ljubav - ništa ne zadržava za sebe, već je htio sve podijeliti s drugim te je svijet i čovjeka stvorio iz svoje ljubavi. Po toj ljubavi i čovjek je primio slobodu, slobodu odabira; čovjeku je darovan razum i a po razumu slobodna volja, da bira Boga /dobro, ili Zlo/grijeh. Iz te slobode proizlazi i čovjekova odgovornost za sve svoje čine. Da bi se čovjeka potaklo na razmišljanje o svojim djelima, na suočavanje sa svojom odgovornošću, potrebno mu je pružiti konkretnu vrstu odgoja, ne samo u vidu osvješćivanja o očuvanju okoliša, već u cilju upoznavanja čovjeka sa samim sobom, sa njegovim dostojanstvom i njegovom ulogom kao Božji suradnik. Svrha završnog rada je istražiti poveznice između ekološkog i kršćanskog odgoja. Cilj ekološkog odgoja razumijevanje prirodnih procesa i njihove uzajamne ovisnosti te izgradnja stavova i pozitivnog odnosa prema okolišu u praksi, u akciji, u življenju. Da bi se taj cilj postigao, potrebno je da načini rada budu primjereni i učinkoviti. Također dijete doživljava sebe kao cjelinu, njegova motivacija je intrizična te ono želi samo, vlastitim djelovanjem i čitavim svojim bićem doživjeti, istražiti i otkrit svijet, i prema tome Petrović-Sočo zaključuje da naglasak treba staviti na stjecanje izravnog iskustva, na ''iskustva iz prve ruke'', na samostalno i spontano otkrivanje svijeta koje počinje u prirodnoj znatiželji, nastavlja se u dječjim akcijama praćenim čuđenjem i završava poznatim AHA doživljajem. Na taj način potičemo intelektualnu kompetenciju djeteta. S obzirom da je dijete aktivan konstruktor svog znanja kojeg dopunjuje i korigira u socijalnoj interakciji s drugom djecom i odraslima, od odgoitelja se kao prenositelja znanja očekuje stvaranje primjerenog okoliša koji će izazivat dijete na promatranje, postavljanje hipoteza, ispitivanje, istraživanje, eksperimentiranje, rješavanje problema i socijalnu interakciju. Da bi razumjeli razloge zašto je kršćanski odgoj bitan za cjeloviti razvoj djeteta, potrebno je sagledati teološko-katehetsko ishodišta takvog odgoja. M. Montessori predškolsku dob kvalificira religiozno osjetljivim razdobljem. I za Hoblaja je dijete ćutilno biće koje je svoj odgoj, preko svojih osjetila, još započelo u kolijevci. Dijete je stvaralačko biće, sustvaratelj u odnosu na Boga. U završnom radu je prikazan primjer rada s djecom pred košarom javorovih listova gdje se promatranjem, osluškivanjem djeluje na djetetova osjetila pomoću kojih dolazi do razvoja djetetove duhovnosti. Također, šarenilo lišća, njegov izgled, raznolikost omogućuje djetetu čuđenje i divljenje ta ga uz pomoć poticajnih pitanja odgojitelja može uputiti na Stvoritelja. Temelj koncepcije ovog programa vjerskog jest tjelesno-duševno jedinstvo ljudske osobe. Prema tome kršćanski odgoj je koncipiran kao pomoć djetetu, kako bi ono vlastitim sposobnostima učilo uspješno živjeti u životu. -34). U identifikaciji sa stvarima i procesima izvan njegove osobnosti, dijete će iskusiti nešto od onoga što je već u njemu: rast i razvoj djeteta (čovjeka) može se usporediti sa sjemenkom suncokreta, njezinim mirovanjem u zemlji, klijanjem, probijanjem i rastom iznad površine zemlje, odrastanjem, pupanjem, listanjem, cvjetanjem, zrenjem, itd. Jer kao što smatra Hoblaj: ''svaki život se događa tako da ukazuje na nešto više od onoga što je na biokemijskoj razini.''